Probudi se nostalgija, setim se. Iza sebe imam toliko stvari koje sam radila na RTS, naravno da se probude emocije. Imam kolege koje me s vremena na vreme pozovu da gostujem tamo, kada prođem onim hodnicima, po onom etisonu, kada uđem u šminkernicu, studija, nekako se osećam ponosno i srećno, da sebi mogu da kažem: "Ponikla si u najboljoj mogućoj medijskoj kući, naučila si svoj zanat od najboljih, tu si danas gde si. Još uvek traješ, svaka čast". U tom smislu imam lep odnos i lepe emocije prema RTS-u