ne može zauzeti tvitom, nosačem aviona, izvršnom naredbom ili predizbornim govorom

Mislim da se to pomalo potcjenjuje, govore da žene stalno mijenjaju trenere. Dosta sam radila sa Svenom Groeneveldom. On je radio s Adidasom, koji je organizovao program s trenerima zaduženim za igrače. Dobro sam se slagala sa Svenom i željela sam ga angažovati, ali mi je dva dana prije Australian Opena rekao da to ne želi i ostavio me samu, bez trenera. To se dogodilo jednom tada, a jednom i dvije godine ranije, kada je jednostavno otišao, bez objašnjenja

Ne znam, možda sam bila teška za saradnju. Sjećam se da mi je to teško palo. Nije se dogodilo u najboljem trenutku, mislim da je riječ o 2009. i 2011. godini. Pokušavaš pronaći nekoga ko će ti odgovarati jer provodite mnogo vremena zajedno. Ne možeš od jutra do sutra biti s trenerom. Oni vole kontrolisati stvari i bilo je konflikata. Nisam bila osoba koja je voljela izlaziti, ali voljela sam prošetati, otići u kupovinu, na plažu i slično, a to nije bilo dozvoljeno. Sve to počne psihički smetati

Ovi ljudi koji vode našu vanjsku politiku u ovom času i ne znaju šta se dešava. Oni samo stvaraju iluziju da nešto znaju i da kontroliraju procese. Još je gore stanje kada je riječ o ekonomiji. Da se vlast ne zadužuje dvije milijarde maraka godišnje, pokazalo bi se da smo potpuno nesolventni. Gubimo radna mjesta, skoro svako javno preduzeće posluje u minusu, a čak i namjenska industrija u vremenu globalnog rasta potražnje bilježi gubitke. Nikada nismo imali ovako nesposobnu, ali i korumpiranu vlast

Treba promijeniti mnogo toga i ispraviti greške i propuste napravljene u prethodnim godinama. Kada je ekonomija u pitanju, potrebno nam je oko milijardu KM novih investicija svakog mjeseca, privatnih i javnih. Moramo intenzivno graditi saobraćajnu i energetsku infrastrukturu i stvoriti uvjete za otvaranje 50.000 novih radnih mjesta. To bi pokrenulo ekonomiju, povećalo prihode i omogućilo snažan rast životnog standarda građana

Još uvijek čekam najbolje. Neki kažu kako je lijepo na tom svijetu. Vidjet ćemo

Hvala vam puno. Prilično je teško govoriti poslije ovoga. Kao što možete čuti iz priče, ovaj festival je bio veoma, veoma dragocjen dio mog putovanja kao glumice. Ovo mi djeluje veoma stvarno. Dovela sam svoju djecu ovamo jer osjećam da od svih filmskih festivala na svijetu, ovo je festival koji ima duhovno srce na pravom mjestu

Ali ako stvarno pogledate, svi govore istu stvar. Svi se pokušavaju odmaknuti od onoga što su govorili o kriminalu i kako su podržavali gradove-utočišta. Sada se odriču svega što su ranije zastupali

Mislim da ćete vidjeti kraj gradova-utočišta jer su oni katastrofa. A neko poput nje bio je snažan zagovornik takvih gradova

Prije svega, čestitam protivniku. Iskreno, ovo za mene uopšte nije bio prijatan meč. Tako sam se osjećao. Nije prvi put, pretpostavljam da neće biti ni posljednji, ali šta je tu je

Jednostavno je u pitanju zdravstveni problem koji imam. Muči me već posljednjih nekoliko godina. Imam dosta problema, naročito kada su velika vlažnost vazduha i vrućina. Bio sam svjestan toga. Ali tu su i sve ostale stvari - nervoza i sve što ide uz meč. Sve to dodatno pogorša situaciju i upravo se to dogodilo

Mama mi ima 90 godina, ne ispušta očenaše iz ruku. Kaže mi: sine, tvoja majka neće umrijeti dok te ne dočekam

Ovo je prvi put da sam zaplakao otkako sam u BiH

Ja bih rekao da je možda čak više o našem shvatanju Jugoslavije nego o samoj Jugoslaviji, jer mi Jugoslaviju nismo doživjeli. Mi smo o Jugoslaviji konstantno slušali priče

Mi nju znamo donekle kao fikciju. Manje nam je fikcija nego Amerika, jer je prosto puno toga kulturološkog ostalo iz Jugoslavije nama i mi to živimo svakodnevno, ali ipak nismo bili u tom sistemu. Filip je rođen 1995. godine, ja 1997. godine i onda je nekako sve to za nas historija, a neke zaostavštine toga, kao što je, naprimjer, Jugo, ostale su. Sada mi o tome slušamo priče i evo, pravimo priče

Ideja je krenula iz želje za avanturom i želje za time da se putuje, da se nešto zanimljivo proživi. Yugo se tu našao kao dobar pokretač, kao dobar kontekst tog putovanja, kao nešto što je drugačije

Mislim da smo išli na ‘što luđe, to bolje’, da je krenulo iz te neke ideje, a kasnije su se pojavili slojevi toga. Kako smo išli sve dublje i dublje u snimanje, poslije i u montažu filma, to je proces koji je dugo trajao, proces u kojem smo se mi i bolje upoznavali s našom historijom i upoznavali nas same

Na snimanju su se stvari prosto dešavale, ali u montaži smo gledali puno sati nas u raznim situacijama i nekako je sve to jedno zanimljivo iskustvo

Ja mislim da moji roditelji očekuju od mene razne ludosti i neočekivane poteze i da su možda malo čak i oguglali na to, tako da je njihova reakcija bila kao: ‘Ha, okej, zanimljivo’

Ja mislim da su oni vjerovali u Juga možda i više nego što smo mi vjerovali

Jeste, sa nekim elementima te zemlje koje smo mogli da doživimo tamo. Naprimjer, susretali smo se s našim ljudima koji su živjeli u Jugoslaviji, a preselili su se u Ameriku i tamo izgradili neki novi život, ali opet očuvali dio naše kulture i tradicije

Ne, bilo ih je. Ja mislim da se otprilike sve što je moglo da se pokvari na Yugu – pokvarilo

Njima to nisam baš tako prenosio. Znate kako, taj izvještaj roditeljima uvijek je prilagođen onome što oni treba da čuju, a mi proživljavamo ono što nam se dešava

Amerika je sama po sebi puna nekih zanimljivosti i, kako ideš kroz tu zemlju, kako ulaziš dublje u tu ruralnu Ameriku, tako upoznaješ različite bizarnosti te Amerike

Ti želiš zapravo da ti se nešto desi. Ti želiš da se pokvari taj Yugo i želiš da završiš na nekom potpuno blesavom mjestu gdje nikada inače ne bi otišao

Mi smo tako završili u nekom servisu guma koji se nalazi negdje usred pustinje, gdje se ništa drugo ne nalazi osim toga. To je neki ranč gdje dvoje ljudi živi u nekom traileru i popravlja gume. Onda su nam pričali o njihovim iskustvima u tim krajevima, kako su vidjeli skinwalkere, Bigfoote i tako dalje

Yugo je ipak bio tu oko nas u Srbiji. Novina su te predimenzionirane stvari Amerike. Naravno da ti, u trenutku kada se prvi put susretneš s tim, nije svejedno, jer prolazi pored tebe kamion ispod čije prikolice Yugo praktično može da prođe

Izuzetno je mali u odnosu na sve to, ali više ne obraćaš pažnju. U jednom trenutku se navikneš na sve njegove karakteristike, na njegovu krutost i na to što je mali. Čak sam i ja, koji imam dva metra i morao sam nekako da se sklopim, uspio i više nisam ni razmišljao o tome

Ne bih rekao. Mislim da smo se kao tim jako lijepo uskladili i da smo vjerovali jedni drugima

Imali smo Carlosa i Russa. To je dio američke produkcije koji je išao s nama sve vrijeme. Oni su bili zaduženi za logistiku, oni su zapravo planirali put

Kada smo bili u Detroitu, meni se odjednom pilo mlijeko, jer nisam pio mlijeko mjesec dana, i insistirao sam da stanemo u neki liquor store da kupimo mlijeko

Tu je bilo toliko nekih sumnjivih situacija oko tog liquor storea na koje ja nisam ni obraćao pažnju. Ja sam samo ušao s jednim ciljem, ali ovi ostali iz tima su posmatrali i smatrali to izuzetno rizičnim

Mislim da je činjenica da sam ja ušao u liquor store koji ima 40 hiljada različitih alkoholnih pića i jednu policu s mlijekom i kupio mlijeko zapravo bila jača od bilo kakvog njihovog postupka

Kinodistribucija počinje 13. septembra u regionu, a festivalski život se nastavlja na svim kontinentima. Bit će u Južnoj Koreji, sada na jesen bit će u Haagu, bit će u Varšavi, bit će u Vancouveru

Yugo putuje. Čekamo još uvijek američku premijeru, ali ide u Kanadu za sada

Ovo je tako posebno! Upravo su mi ispričali historiju ovog Festivala, zašto smo ovdje i sve ima potpunog smisla. Tako sam sretan i počašćen što primam ovo prelijepo Srce. Trebalo mi je mnogo godina, ali drago mi je što sam čekao jer večeras imam nešto da vam pokažem na što sam veoma ponosan

Ovaj film je o onima koji odlaze, ali i o onima koji dočekuju. Jer kada nekoga dočekamo, pokazujemo ko smo. Vi ste definitivno pokazali ko ste u Sarajevu. I dođavola, vratiću se kući i reći svima da moraju doći! Način na koji dočekujete je tako poseban. Tako poseban

Želim da se zahvalim vama jer ste podsjetnik na to šta bi festivali zapravo trebali biti. Dosta je bilo elitizma, zatvorenih krugova i onih koji mogu ili ne mogu prisustvovati. Mislim, ovo je je**no fantastično! 3.000 ljudi ili više gleda film! Ovo je za mene nada, znate?

Nije stvar koliko je za mene. Mislim, Sarajevo Film Festival je svake godine već etablirao svoj značaj, prerastao je i samog sebe i regiju i već je postao jedan simbol. Više je to od filmskog festivala. Simbol je otpora, ne znam, poplavi ove površnosti i šunda koja nas često zatrpava, tako da je jedan svjetionik kako može biti i kako treba raditi

Nema to veze s dobnom skupinom. Mislim, čast je biti dio nečega ovako dobrog, kvalitetnog i mislim da treba svojim bivanjem ovdje to braniti i širiti na sve ostale sektore naših društava

Mislim da smo mi nekako najtanji u cijeloj regiji baš s tim žanrovskim filmovima. Zadnjih 35 godina pokušali smo se profilirati u neku art house kinematografiju, što je bilo, i tu je itekako bilo velikih uspjeha, ali teško je održavati cijelu kinematografiju na tom nivou

Mislim da smo dužni našoj publici ovakve projekte. Pokazao se u zadnje vrijeme film ‘Svadba’, koji je polučio ogroman uspjeh, i pokazuje da je naša publika željna i žedna takvih filmova

Sigurno je, sad crna, bijela, kakva god, komedija je dosta teška forma, ali znamo, pokazali smo kroz historiju da smo vični tome i da nema razloga zašto bismo stali

Ne želim ništa kvariti, ali ko poznaje prijašnji Peđin rad, to će stvarno biti urnebesno i dosta hrabro. Peđa se ne libi da ode do kraja, čak i dalje

Znam da je nama tokom snimanja bilo jako duhovito i mislim, odlična ekipa. Đuričko, Kristina, mislim, svi su sinonim za dobru zabavu. Nadam se da i Tihana i ja, kao ti policajci, doprinosimo tome. Kažem, i Kitić, stvarno je nama bilo urnebesno smiješno dok smo to snimali

Jako netipičan za ta vremena. To je jedan onako meki i fini policajac, plašljivi policajac

Mislim, svaka generalizacija... Sigurno je bilo nekih takvih sličnih, ali Tihana je u našoj ekipi ta koja preuzima uzde, a i sam taj slučaj je dosta specifičan

Ko bi to napisao, ko bi to objasnio? Ja sam tada imao tri godine, tako da ne znam. Rekao bih sebi: ‘Bježi’, nemam pojma, ali ne bih se poslušao

Ne znam, kad pomislim u realnom vremenu, prepao bih se toga. Ali u ovom slučaju je to komedija i tragikomedija, što i znamo. Tako da, šta nam drugo ostaje nego ne shvatati se toliko ozbiljno i smijati se sami sebi

Mislim da nema sumnje da je nedostatak dobrote. Ova dobrota bez granica šteti samo nama, sami sebi štetimo. U ovom drugom slučaju štetimo svima drugima, tako da nema tu dvojbe i dileme