Harun Kurtović

Tvrdnje zastupnika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona Damira Džebe o navodnom „uvođenju šerijata“ u Bosnu i Hercegovinu predstavljaju upravo ono na šta je mostarski muftija Salem ef. Dedović upozorio u svom demantiju, tendenciozno i zlonamjerno tumačenje jednog dokumenta i njegovo stavljanje u potpuno drugačiji kontekst.

Fetva o obavezi čuvanja i nepovredivosti sakralnih prostora muslimanskih harema i drugih sakralnih lokaliteta na području Muftiluka mostarskog, s posebnim osvrtom na Lakišića harem u Mostaru, javno je objavljena 24. juna 2025. godine, dakle prije više od godinu dana.

Riječ je o javno dostupnom vjerskom dokumentu čiji su predmet i svrha jasno navedeni u samom dokumentu.

Stoga je ključno govoriti o njegovom stvarnom sadržaju, a ne fetvu predstavljati kao dokaz navodnog „uvođenja šerijata“ u Bosnu i Hercegovinu.

Posebno je važno naglasiti da su zakoni Bosne i Hercegovine jasni i da nema nikakve dileme o tome šta je pravni okvir u kojem djeluju organi javne vlasti.

Fetva nije zakon, nije propis države niti može derogirati Ustav, zakone ili odluke nadležnih institucija.

Zato je potpuno nejasno na osnovu čega Džeba izvodi zaključak da se njenim postojanjem „pokušava uvesti šerijat u Bosnu i Hercegovinu“.

Ako zastupnik Džeba tvrdi suprotno, bilo bi korisno da javnosti konkretno pokaže gdje se u fetvi navodi da ona ima veću pravnu snagu od zakona Bosne i Hercegovine ili da organi javne vlasti trebaju postupati protivno pozitivnim propisima države.

Upravo je to suština problema s ovakvim kvalifikacijama.

Umjesto da se govori o stvarnom sadržaju dokumenta, njegovom vjerskom karakteru i pitanju zaštite sakralnih lokaliteta, javnosti se plasira politička konstrukcija o „početku uvođenja šerijata“, „političkom islamu“ i „radikaliziranju političkog stanja“.

Još je indikativnija činjenica da se o fetvi, koja je javno dostupna od juna prošle godine, intenzivno govori tek sada, u kontekstu aktuelnih političkih i pravnih sporova.

To otvara legitimno pitanje koristi li se ovaj dokument za mobiliziranje političkog i nacionalnog biračkog tijela, umjesto za ozbiljnu raspravu o njegovom stvarnom sadržaju.

Ako su zakoni Bosne i Hercegovine jasni, kao što i jesu, onda nema potrebe građane plašiti pričama o „uvođenju šerijata“ na osnovu jednog javno dostupnog vjerskog akta.

Takve kvalifikacije ne doprinose ni pravnoj sigurnosti, ni međusobnom povjerenju, ni smirivanju odnosa u Mostaru i Hercegovačko-neretvanskom kantonu.

Fetva može biti predmet vjerske, društvene ili političke rasprave, ali njeno postojanje samo po sebi ne mijenja pravni poredak Bosne i Hercegovine.

Zato bi umjesto političkog etiketiranja bilo korisnije odgovoriti na jednostavno pitanje: koji je to zakon Bosne i Hercegovine fetvom ukinut, izmijenjen ili stavljen van snage?

Odgovor na to pitanje jasno pokazuje koliko je neutemeljena konstrukcija o „uvođenju šerijata“